Trinaest godina čekanja i Remedy isporučuje ne samo nastavak, nego kompletnu redefiniciju onoga što survival horor može biti kao medij. Alan Wake 2 je najbizarnija, najhrabrija i tehnički najimpresivnija igra ove generacije — i to trebaš iskusiti osobno.
Priča
Priča se razdvaja između dvoje protagonista. FBI agentica Saga Anderson dolazi u Bright Falls istražiti seriju ritualnih ubojstava čiji detalji ne mogu imati racionalno objašnjenje. Paralelno, Alan Wake — pisac koji je trinaest godina zarobljen u Dark Placeu, iskrivljenoj verziji New Yorka gdje fikcija preoblikuje stvarnost — pokušava napisati vlastiti put van.
Sagine sekvence su Pacific Northwest gothic: mokre šume, tihe zajednice koje kriju tajne, natprirodne prijetnje koje probijaju racionalni svijet. Njen Mind Place — mentalna soba u kojoj prikvači dokaze na ploču slučaja i povlači niti između njih — jedan je od najzadovoljavajućih investigativnih mehanizama u igrama. Svaki put kad klikneš vezu između dokaza, osjeća se kao pobijeda.
Saga Anderson i Alan Wake — dvoje protagonista, dva lica istog košmara
Alanove sekvence su nešto sasvim drugo. Dark Place je fluidan i nepouzdan — hodaš hodnikom i iza ugla se pojavi nešto što fizički nije moglo biti tamo, scene se ponavljaju s varijacijama, a Alan koristi Plot Board da doslovno mijenja verziju scenarija koji okružuje. Zvuči apstraktno jer jest, namjerno i savršeno.
Finale koje spaja niti obje priče — uključujući veze s Controlom i širim Remedy Connected Universeom — je vrsta zaključka o kojemu razmišljaš danima nakon što ugasiš konzolu. Remedy nagrađuje ne samo igranje nego i mišljenje.
Gameplay
Saga igra kao pravi survival horor. Resursi su ograničeni, neprijatelji puno prime, a upravljanje baterijom za svjetiljku i municijom drži te u konstantnoj tiho-paničnoj napetosti. Mehanika svjetla je centralna — Taken protivnike moraš prvo ukloniti zaštitni omotač tmine svjetlom, pa tek onda možeš nanositi pravu štetu. Svaka sekvenca borbe zahtijeva taktično razmišljanje umjesto button-mashinga.
Alanove sekvence su eksperimentalne na način koji rijetko viđamo u igrama. Plot Board ti daje narativne fragmente koje slažeš u scene — mijenjanjem verzije događaja transformiraš fizičko okruženje. Pronalaziš popis uhvaćenih, mijenjaš tko stoji na fotografiji, i odjednom su vrata otvorena. Igraš igru i istovremeno je pišeš.
Borba za oba lika nagrađuje strpljenje, a ne agresiju. Trčanje je legitimna i često pametna opcija. Ovo nije power fantasy — ovo je horor koji te drži u ulozi ranjive osobe, ne superjunaka. Checkpoint sustav je pravedan, ali wipeovi bole dovoljno da svaki checkpoint prošlih osjećaš kao dostignuće.
Dual protagonist struktura — Saga u Bright Falls i Alan u Dark Placeu — donosi dva potpuno različita gameplay iskustva
Grafika i zvuk
Alan Wake 2 je, bez pretjerivanja, jedna od tehnički najimpresivnijih igara ikad napravljenih. Northlight engine stvara fotogrametrijsko renderiranje lica koje briše uncanny valley — Ilkka Villi kao Alan i Melanie Liburd kao Saga izgledaju i igraju se poput pravih glumaca, jer i jesu. Osvjetljenje je posebno: snop svjetiljke koji reže šumsku maglu, neon koji se reflektira od mokrog New York asfalta u Dark Placeu, vatru koja baca sjene po drvenoj kolibi — svaka scena je fotografski kompozirana.
Live-action segmenti s pravim glumcima besprijekorno su utkani u gameplay. Prijelaz iz renderiranog u pravi film i nazad osjeća se prirodno i dodaje dimenziju pripovijedanja u koji nijedan drugi studio nije ušao.
Herald of Darkness — interaktivna glazbena sekvenca u Dark Placeu — postala je viralna i s razlogom. To su najkreativnije minute u gamingu ove dekade. Soundtrack kombinira ambijentalni minimalizam s eksplozivnim borbenim temama i instrumentalnim komadima koji ti se vrte po glavi danima.
Boss fightovi
Alan Wake 2 ima relativno malo klasičnih boss fightova, ali svaki je spektakl. Taken bossovi zahtijevaju čitanje uzoraka uz upravljanje ograničenim resursima — flashlight i pozicioniranje su jednako važni kao i metci. Najmemorabilniji susreti su puzzle boxovi koliko i borbene arene; nema borbe koja se osjeća generičnom ili generički ponovljivom.
Neke od konfrontacija dogode se u potpuno neočekivanim formatima — sekvenca koja leži na granici filma, igre i interaktivnog teatra. Remedy eksperimentira s formatom boss fighta na način koji osvježava žanr.
Zaključak
Alan Wake 2 nije igra za svakoga i ne pokušava biti. Zahtijeva strpljenje, otvorenost prema eksperimentalnoj narativnoj strukturi i volju da se prepustiš nečemu čudnom i nelagodnom. Za one koji se prepuste — ovo je jedno od najambicioznijih i najljepših iskustava koja gaming može ponuditi. Remedy je napravio nešto neustrašivo i neponovljivo. Obavezno iskustvo.
Slične igre
Ako ti se svidjela ova igra, preporučujemo:
Ocjena: 9/10
