Disco Elysium: The Final Cut (2021) — ZA/UM
Postoje igre koje igraš i zaboraviš. Postoje igre koje pamtiš godinama. A onda postoji Disco Elysium — igra koja te promijeni. To nije hiperbola. To je iskustvo s kojim se razgovorimo ozbiljno, kao s knjigom koja ti je okrenula pogled na svijet naopačke.
Priča
Harry Du Bois, detektiv s policijskog odjela RCM-a, budi se u jeftinom hotelskom sobičku bez ijedne uspomene. Ne zna tko je. Ne zna zašto je tu. Pred njim je kriminal — tijelo pronađeno obješeno u dvorištu — i partner Kim Kitsuragi koji ga strpljivo pokušava navesti da radi posao. Smješteni u siromašnom lučkom kvartu Martinaise u imaginarnoj post-komunističkoj metropoli Revachol, zajedno istražujete ubojstvo dok Harry rekonstruira vlastiti identitet — i odlučuje tko želi biti.
Nema borbe. Nema mačevanja ni pucnjave. Sve je dijalog i skill checkovi. I to je to. I to je savršeno.
Gameplay
Imaš 24 skilla podijeljenih u četiri kategorije — Intellect, Psyche, Physique, Motorics. Svaki skill je zasebni glas u Harryjevoj glavi koji komentira, sugerira, upozorava i često debatira s drugima. Rhetoric ti drži predavanja o politici. Encyclopedia izbacuje trivijalne (ali točne) činjenice u najneprikladnijim trenucima. Empathy čita ljude oko tebe. Inland Empire — možda najluđi skill — komunicira s mrtvim tijelima i neživim objektima.
Skill checkovi se bacaju kockicama, ali možda ih poboljšaš oblačenjem prave odjeće, uzimanjem kemikalija (da, Harry je kompliciran lik) ili pronalaskom relevantnih informacija. Svaki razgovor je minijaturni RPG encounter. Svaki lik u Martinaiseu ima backstory, motivacije, bol. ZA/UM nije napisao NPC-je — napisao je ljude.
The Final Cut dodaje punu glasovnu glumu za sve dijaloge (originalac je imao samo djelomičnu), i ta nadogradnja je transformativna. Svaki lik zvuči točno onako kako si ga zamišljao čitajući.
Grafika i zvuk
Vizualni stil je uljani, melanhonični, nalik zaboravljenoj slici iz 80-ih. Martinaise je prikazan u bojama propadanja — hrđa, sivilo, malo jarke boje tu i tamo kao kontrast nadi. Arhitektura govori povijest. Grafika nije tehnički spektakularna ali je artistically neporeciva.
Glazba Jagge i Villem Vallo je jedna od najupečatljivijih gaming soundtrackova, period. Svaka zona ima vlastitu atmosferu koja te uvlači dublje. Ambient zvukovi lučkog kvarta — galeb, kiša, udaljeni strojevi — grade osjećaj mjesta koje postoji i kad ti nisi tamo.
Politika, identitet i propast
Disco Elysium satira je svih ideologija istovremeno — fasizam, komunizam, liberalizam i moralizam dobivaju iste tretmane: s razumijevanjem i s podsmijehom. Nitko ne izlazi čist. Igra ne nudi odgovore, nudi pitanja i daje ti slobodu da odlučiš što misliš. To je rijetko u bilo kojoj formi medija, a u videoigrama gotovo nepostoji.
Možeš igrati Harryja kao fanatičnog komunista, kao ultraliberala, kao fascistu, kao detektiva koji ne mari ni za što osim za alkohol i starih rock hitova. Svaki playthrough otkriva drugačijeg čovjeka u istim okolnostima. Ovo je RPG sloboda na razini koju malo koji žanr postiže.
Zaključak
Disco Elysium: The Final Cut je jedno od najvećih književnih dostignuća u mediju videoigara. Nije za svakoga — tko traži akciju, boss fightove i brzi gameplay, neka prođe. Ali tko voli pisanu riječ, složene likove, politiku i filozofiju serviranu kroz interaktivnu fikciju — ovo je obvezan naslov. Game of the Decade nominacije nisu bile kompliment, bile su minimum.
Slične igre
Ako ti se svidjela ova igra, preporučujemo:
Ocjena: 10/10