Santa Monica Studio 2018. godine nije samo izdao novi nastavak – napravili su nešto puno smjelije. Uzeli su Kratosa, čovjeka poznatog po sirovoj brutalnosti i mitološkom krvoproliću u grčkom panteonu, i pitali se: a što ako mu dadnemo sina? Što ako ga smjestimo u nordijsku mitologiju i pustimo da se suoči ne samo s bogovima, nego i sa samim sobom? Rezultat je igra koja ti mijenja definiciju što videoigra može biti.
Priča o ocu i sinu
Atreus nije samo pratioc kojeg vukaš sa sobom po nordijskim krajolicima. On je ogledalo kroz koje gledamo Kratosa na nov način. Svaki njihov razgovor, svaka svađa, svaki trenutak kad Kratos nerado pruži ruku sinu – sve to gradi jednu od najuvjerljivijih dinamika dvaju likova u gaming povijesti. Priča kreće jednostavno: rasijati Kratosove žene i Atreuseove majke. No brzo postaje nešto mnogo veće, tmurnije i emotivno razornije.
Borbeni sustav koji se osjeća savršeno
Zaboravi Kratosove dvostruke oštrice (barem na početku). Leviathanova sjekira novi je kotač oko kojeg se vrti sva borba. Možeš je baciti u neprijatelja, zamrznuti ga, a onda se ona vraća ravno u tvoju ruku poput Thorovog čekića – samo u Kratosovim rukama. Svaki udarac ima težinu, svaki zamah ima svrhu. Borba nikad ne postaje monotona jer neprestano dobivaš nove sposobnosti, runske napade i nadogradnje.
Jedan kadar bez reza
Jedna od najosmišljenijih tehničkih odluka u modernom gamingu: cijela igra snimljena je kao jedan neprekidni kadar. Nema loading screena, nema crnih rezova između scene i igranja. Prelazak iz cinescene u borbu i natrag događa se besprijekorno. To te konstantno drži uronjenoga u Kratosov svijet i čini sve intenzivnijim. Tko god se sjetio tog detalja, zaslužuje posebnu nagradu.
Nordijska mitologija kao playground
Santa Monica nije samo skinula asete iz grčke mitologije i stavila nordijsku etiketu. Svaki duh, svaki džin, svaki Aesir bog ima priču, motivaciju i karakterizaciju. Devetica nordijskog panteona – Odin, Thor, Freya, Mimir – svi su prikazani na jedinstven način, daleko od hollywoodskih klišeja. Mimir, odrubljena glava prikačena za Kratosov pojas, ukrade svaku scenu u kojoj se pojavi.
Sporedni sadržaj koji nije naporan
Otvoreni svjetovi često pate od sindroma punjenja – sporedni zadaci koji su dosadni i besmisleni. God of War ima Nornske škrinje, Huginove vrane, valkirije i cijeli podzemni svijet Niflheima – i sve to se isplati istraživati. Valkirije su posebna priča: osam neobveznih bossova koji će te uništiti na prvu i drugu, ali kad ih naučiš, zadovoljstvo je ogromno.
Zaključak
God of War (2018) nije samo igra godine – za mnoge je to igra generacije. Kombinira vrhunsku borbu, emotivnu priču, tehničku besprijekornost i jedinstven dizajn svijeta u paketu koji teško ima premca. Ako nisi igrao, zaustavi sve i počni danas.
Ocjena: 10/10
