Tri developera iz Adelaidea sjela su i napravila igru koja je pokopala sve što si mislio da znaš o metroidvaniji. Hollow Knight nije samo indie uspjeh — ovo je jedna od onih igara koje se pojave jednom u generaciji i potpuno redefiniraju žanr. Ako nisi igrao Hollow Knight, iskreno ti kažem: propuštaš jedno od najvažnijih gaming iskustava zadnjih petnaest godina.
Priča
Na prvu loptu, Hollow Knight ti ne servira priču na pladnju. Nema cutscenea s dramatičnim monolozima, nema tutoriala koji ti objašnjava tko si i zašto si tu. Umjesto toga, budiš se na rubu propale civilizacije zvane Hallownest — podzemnog kraljevstva koje je nekad blistalo, a sada je puno zaraženih ostataka nečeg užasno pogrešnog. I upravo ta misterija te vuče dublje, korak po korak, dok ne shvatiš da je priča koju Team Cherry priča zapravo jedna od najdubljih i najtužnijih u cijeloj industriji.
Ti si mali, šutljivi vitez bez imena. Doslovno — nikad ne progovoriš ni riječ. Ali tvoja priča, i priča cijelog Hallownesta, otkriva se kroz fragmente. Razgovori s NPC-jevima poput Quirrela — tog melankoličnog putnika koji sjedi na klupi pored jezera u City of Tears — daju ti komadiće slagalice. Cornifer ti prodaje mape i pritom mrmlja za sebe dok crta, Elderbug sjedi na površini i brine se za tebe svaki put kad se vratiš. Svaki od tih likova ima svoju priču, i sve su te priče u konačnici tragične.
Srž priče leži u paktu koji je Pale King — nekadašnji vladar Hallownesta — sklopio kako bi zaustavio Radiance, zaboravljeno božanstvo koje je nekad vladalo tim podzemljem. Radiance je zarazila umove kukaca, šireći blistavu zarazu koja ih pretvara u agresivne ljuske. Pale Kingovo rješenje? Stvoriti savršeno prazno biće — Vessel — koje bi moglo zarobiti Radiance zauvijek. Problem je u tome što nijedno biće nije zaista prazno. Hollow Knight, titular vessel koji sjedi zaključan u Templeu of the Black Egg, ima pukotinu u svojoj praznini. Radiance polako probija.
Tvoj zadatak — barem na površini — je zamijeniti Hollow Knighta i preuzeti teret. Ali prava istina je mnogo dublja. Kroz Dream Nail, mistični artefakt koji ti omogućuje da čitaš snove i sjećanja, otkrivaš puni opseg Pale Kingove opsesije i žrtava koje je napravio. White Palace, njegova palača skrivena u dimenziji snova, jedan je od najintenzivnijih dijelova igre — i tamo saznajete istinu o Void Heartu.
Igra ima višestruke završetke, i to nije samo kozmetička razlika. Osnovni ending — u kojem preuzmeš mjesto Hollow Knighta — je tužan i cirkularan. Ali pravi završetak, Dream No More, zahtijeva da sakupiš Void Heart, sjediniš se s Voidom, i uništiš Radiance iznutra. To je katarzičan, emocionalno devastirajući trenutak koji daje smisao cijelom putovanju.
A onda je tu i Grimm Troupe — besplatni DLC koji dodaje potpuno novu priču o putujućem cirkusu koji se hrani nightmareima umirućih kraljevstava. Grimm je jedan od najboljih boss fightova u igri, a Nightmare King Grimm? To je nešto što ćeš pamtiti zauvijek. Priča se isporučuje kroz atmosferu, kroz tišinu, kroz stvari koje nisu rečene — i upravo zato pogađa toliko jako.
Gameplay
Hajdemo na ono najbitnije — kako se Hollow Knight igra. I odgovor je: savršeno. Kontrole su toliko precizne i responzivne da svaki smrt osjećaš kao svoju grešku, nikad kao grešku igre. Tvoj nail — mač kojim se boriš — ima savršen osjećaj težine i kontakta. Svaki udarac ima feedback koji osjetiš.
Borba se gradi oko genijalnog soul sistema. Svaki put kad udariš neprijatelja, sakupljaš soul — energiju koju možeš potrošiti na liječenje (Focus) ili na spellove. Ovo stvara konstantnu tenziju: trošiš li soul na heal jer imaš malo života, ili čuvaš za Vengeful Spirit koji može razvaliti grupu neprijatelja? Taj izbor je prisutan u svakom boss fightu i svakoj opasnoj situaciji, i nikad ne prestaje biti uzbudljiv.
Spell sistem je elegantan u svojoj jednostavnosti. Imaš tri spella — Vengeful Spirit (projektil), Desolate Dive (ground pound koji daje i-frameove), i Howling Wraiths (napad iznad glave) — i svaki se može upgradati u snažniju verziju. Nisu komplicirani, ali su duboki u primjeni. Desolate Dive ti može spasiti život jer te čini neranjivim na sekundu, Howling Wraiths devastiraju boss fightove ako se dobro pozicioniraš.
Ali pravo meso gameplayja je charm sistem, i tu Hollow Knight prelazi iz odlične igre u genijalnu. Charmovi su pasivni modifikatori koje nosiš — imaš ograničen broj notch slotova, i svaki charm zauzima određen broj. Quick Slash ubrzava tvoje napade. Shaman Stone pojačava spellove za 30-50%. Thorns of Agony automatski napada kad primiš udarac. Mark of Pride produžuje domet naila. Steady Body sprječava knockback. Lifeblood Heart ti daje dodatne hitpointe. Hiveblood polako regenerira zadnji izgubljeni hitpoint.
Kombinacije su beskrajne i stvaraju de facto buildove. Možeš igrati kao spell caster s Shaman Stoneom, Spell Twisterom i Soul Eaterom. Možeš biti agresivni nail fighter s Quick Slashom, Unbreakable Strengthom i Mark of Pride. Možeš biti tank s Lifeblood Heartom, Hivebloodom, Joni’s Blessingom i Grubsongom. Svaki boss fight te poziva da eksperimentiraš s charmovima, i osjećaj kad nađeš savršen build za specifičnog bossa — neprocjenjiv.
Platforming je jednako dobar kao i borba. Počinješ s osnovnim skokom, ali postupno otključavaš dash (Mothwing Cloak), zidni skok (Mantis Claw), dvostruki skok (Monarch Wings), i crystal dash (Crystal Heart). Svaka nova sposobnost otvara prethodno nedostupne dijelove mape na način koji je uvijek zadovoljavajući. Onaj trenutak kad shvatiš “čekaj, SAD se mogu vratiti u onu sobu iz početka” — čista metroidvania magija.
I boss fightovi. Bože moj, boss fightovi. Hollow Knight ima preko 40 bossova, i gotovo svaki je pametan, fer, i uzbudljiv. Hornet je tvoj prvi pravi test — brza, agresivna, i iznenađujuće kompleksna za tako ranog bossa. Mantis Lords su elegantan ples s tri protivnika koji te uči o patternsima. Soul Master je prva ozbiljna zid-provjera koja te tjera da naučiš igru. Watcher Knights su čista frustracija pretvorena u euforiju kad ih konačno pobijedš. Traitor Lord zahtijeva savršen timing dasha.
A onda su tu endgame bossovi. Grimm — elegantni vampir iz cirkusa — jedan je od najbolje dizajniranih boss fightova ikad. Svaki njegov napad je čitljiv ali zahtjevan, borba ima ritam i protok koji je gotovo muzikalan. Nightmare King Grimm je isti fight ubrzani na ludilo — jedan od najtežih bossova u igri, ali nikad nefer. Pure Vessel u Godhomu je tragičan i brutalan istovremeno. A Absolute Radiance? To je finalni ispit svega što si naučio, multi-phase boss fight koji se odvija na platformama iznad ničega, i pobjeda nad njom je jedan od najzadovoljavajućih trenutaka u gamingu.
Krivulja težine je maestralna. Igra počinje pristupačno, ali postepeno podiže zahtjeve. Nikad ne osjetiš nagli skok — svaki novi izazov gradi na onome što si već naučio. I kad umreš (a umrijet ćeš, puno), igra te motivira da pokušaš opet jer znaš da MOŽEŠ proći, samo trebaš biti bolji.
Grafika i zvuk
Hollow Knight izgleda nevjerojatno. I da, svjestan sam da je to indie igra napravljena od troje ljudi. Upravo zato je još impresivnija. Ručno crtani art style je prelijen — svaki frame izgleda kao ilustracija iz neke mračne, čarobne slikovnice. Animacije su fluidne i pune karaktera. Mali Knight ima samo par piksela lica, ali nekako uspijevaš osjetiti njegovu odlučnost, njegovu tugu, njegovu hrabrost.
Ali gdje vizualni dizajn zaista briljira je u raznolikosti zona. Svako područje Hallownesta ima potpuno vlastiti identitet, vlastitu paletu boja, vlastitu atmosferu. Greenpath je bujno zelenilo s bioluminiscentnim biljkama — osjećaj olakšanja nakon mračnih tunela Forgotten Crossroadsa. Fungal Wastes su čudnovato ljupke s ogromnim gljivama i sporama koje lete zrakom. City of Tears je… pa, City of Tears. Kiša koja neprestano pada kroz podzemni grad, plava melankolicna paleta, osjećaj veličine propale civilizacije — to je jedno od najljepših mjesta u povijesti videoigara.
A onda Deepnest. Deepnest je čisti horor. Mračno, klaustrofobično, puno pauka i stvari koje se kreću u tami. Zvukovi škripanja, šaptanja, nešto te prati ali ne vidiš što. Kad prvi put upadneš u Deepnest nepripremljen, srce ti lupa. Team Cherry je s istim art styleom stvorio i predivnu melankoliju i čisti teror — to je nevjerojatna demonstracija art directiona.
Crystal Peak blista s ružičastim kristalima, Queen’s Gardens su elegantno zapušteni vrtovi, Kingdom’s Edge je vjetroviti rub svijeta s gigantskim kostima, a Ancient Basin je taman i zloslutan, pun Void energije. Svaka zona je neprocjenjiv komad art designa.
I onda soundtrack. Christopher Larkin je napravio jedan od najboljih soundtrackova u povijesti gaminga, i to nije hiperbola. City of Tears tema — taj piano koji lagano kaplje kao kiša — je toliko emocionalno nabijen da bi mogao stajati sam kao klasična kompozicija. Sealed Vessel, tema finalnog bossa, je epska i tragična istovremeno — jer se boriš protiv bića koje nije zlo, nego je žrtva. Grimm tema je teatralna i intenzivna, savršeno prati cirkuski boss fight. Greenpath tema je mirna i vedra, Deepnest tema je — iskreno, radije ju ne bih slušao sam noću.
Svaka zona ima svoju temu koja pojačava atmosferu do savršenstva. Nema generičke “battle music” — svaki boss ima svoju kompoziciju. Kingdom’s Edge ima vjetar i tišinu, Resting Grounds imaju nježnu melodiju koja odaje počast palim kukcima. Larkinov rad na Hollow Knightu je remek-djelo koje stoji rame uz rame s najboljim soundtrackovima u industriji — Celeste, Ori, Undertale — i po mom mišljenju ih nadmašuje.
Sound design općenito zaslužuje posebnu pohvalu. Zvuk tvog naila kad udari neprijatelja, zvuk sakupljanja soula, tihi zvuk Focusa dok se liječiš — sve je precizno dizajnirano da pojačava osjećaj igre. Čak i ambijentalni zvukovi svake zone — kapanje vode u City of Tears, zujanje kristala u Crystal Peaku, grozni zvukovi Deepnesta — sve doprinosi imerziji.
Istraživanje
Ako postoji jedan aspekt koji Hollow Knight uzdiže iznad svih ostalih metroidvanija, to je istraživanje. Mapa Hallownesta je apsolutno masivna — govorimo o jednoj od najvećih i najpovezanijih mapa u povijesti žanra. I nije velika samo reda veličine, nego je dizajnirana s nevjerojatnom pažnjom prema tome kako se područja međusobno povezuju.
Prva stvar koja te pogodi je koliko se mapa organski širi. Krećeš iz Dirtmoutha — malog gradića na površini — i spuštaš se u Forgotten Crossroads. Odatle se granaju putevi u svim smjerovima: lijevo prema Greenpathу, dolje prema Fungal Wastes, desno prema Crystal Peaku. Ali tek kad otključaš nove sposobnosti, shvaćaš koliko je mapa zapravo isprepletena. Dash te vodi kroz barijere koje si vidio satima ranije. Wall jump otvara vertikalne prolaze. Crystal dash te izbacuje preko ponora na potpuno nova područja.
Osjećaj otkrića je konstantan i opojni. Svaki put kad pronađeš skriveni prolaz — a ima ih stotine — nagrađen si. Možda je to novi charm, možda je to pale ore za upgrade naila, možda je to potpuno novo područje koje nisi ni slutio da postoji. Hollow Knight te nikad ne vodi za ruku — nema markera na mapi koji ti govore kamo ići. Moraš sam istraživati, sam crtati mentalnu mapu, sam zaključivati.
Cornifer, kartograf koji je nekako uvijek ispred tebe, prodaje ti mape zona — ali moraš ga prvo pronaći. Dok ga ne nađeš, istražuješ naslijepo. To zvuči frustrirajuće, ali zapravo pojačava osjećaj avanture. Kad čuješ njegovo pjevušenje u daljini, osjećaš olakšanje. Kad kupiš mapu i konačno vidiš gdje si, sve ima smisla.
Dream Nail, koji dobiješ otprilike na pola igre, otvara potpuno novu dimenziju istraživanja. Njime možeš čitati misli NPC-jeva i neprijatelja — što daje dodatni kontekst priči. Ali važnije, Dream Nail ti otvara pristup snovima — skrivenim boss fightovima, dodatnim područjima, i cijelim novim zonama koje postoje samo u dimenziji snova. White Palace, Pale Kingova palača, dostupna je samo kroz Dream Nail, i sadrži jednu od najtežih platforming sekcija u igri.
A onda je tu Path of Pain. Skrivena unutar već skrivenog White Palacea, Path of Pain je ultimativni platforming izazov. Govorimo o preciznosti na razini jednog piksela, o buzz-saw zamkama koje zahtijevaju savršen timing, o sekcijama koje će ti trebati stotine pokušaja. I nagrada na kraju? Kratki cutscene koji daje kontekst priči. To je čisto za ljude koji vole izazov, i to je divno.
Godhome, dodan u besplatnom Godmaster updateu, je boss rush zona koja sadrži Pantheone — nizove boss fightova koji kulminiraju u Pantheon of Hallownest, ultimativni izazov koji zahtijeva da pobijediš svakoga bossa u igri u nizu, završavajući s Absolute Radiance. Dovršiti Pantheon of Hallownest je jedan od najtežih izazova u gamingu, i osjećaj pobjede je neopisiv.
I ovo je možda najluđi dio cijele priče: sav taj dodatni sadržaj je bio besplatan. Team Cherry je nakon launcha izbacio četiri velika besplatna updatea — Hidden Dreams, The Grimm Troupe, Lifeblood, i Godmaster. Svaki je dodao nove bossove, nove charmove, nove zone, nove questove. Grimm Troupe je dodao cijelu novu storyline s jednim od najboljih boss fightova u igri. Godmaster je dodao Godhome s Pantheonima. Lifeblood je dodao quality-of-life poboljšanja i novog bossa. Hidden Dreams je dodao dream verzije postojećih bossova.
Ukupno, Hollow Knight nudi preko 40 sati sadržaja za igrača koji želi sve istražiti. Completionist run može trajati 60-80 sati. I igra je na launchu koštala manje od 15 eura. Danas je često na sniženju za manje od 8 eura. Omjer cijene i kvalitete je apsolutno sulud — ne postoji igra na tržištu koja nudi više po euru. Na Steamu košta 14,99 €, ali redovno pada na rasprodajama. Dostupna je i na Switchu, što je savršena platforma za nju — Hollow Knight u prijenosnom modu je čista magija.
NPC questlineovi zaslužuju posebnu pohvalu. Cloth, ratnica koja se bori sa strahom i traži svoju svrhu. Zote, apsolutno beskorisni “heroj” koji stalno upada u nevolje. Myla, rudarica koja pjeva dok kopa i polako gubi razum od zaraze — njezina priča je tiho devastirajuća. Bretta, obožavateljica koja piše fan fiction o tebi. Svaki NPC ima svoju malu priču, i mnoge od njih imaju tragične završetke koji pogađaju jače nego što očekuješ od igre o kukcima.
Zaključak
Hollow Knight je savršena igra. To kažem bez rezerve, bez kvalifikacija, bez “ali”. Tri developera iz Adelaidea — Ari Gibson, William Pellen i David Kazi — napravili su jednu od najvećih metroidvanija ikad stvorenih. Ne jednu od najvećih indie igara. Ne jednu od najvećih igara za svoju cijenu. Jednu od najvećih igara, točka.
Svaki aspekt Hollow Knighta je na vrhunskoj razini. Kontrole su savršene. Boss fightovi su legendarski. Mapa je ogromna i genijalno dizajnirana. Priča je duboka i emocionalno rezonantna. Soundtrack je remek-djelo. Art direction nadmašuje igre s deset puta većim budžetom. Charm sistem daje nevjerojatnu dubinu buildu. I količina sadržaja je apsurdna za cijenu.
Hollow Knight je igra koja te nagrađuje za svaki sat koji uložiš. Nagrađuje tvoju znatiželju, tvoju upornost, tvoju volju da istražiš svaki kutak. I kad sve bude gotovo — kad pobijedš Radiance, kad završiš Pantheon of Hallownest, kad pronađeš svaki charm i svaki grub — osjećat ćeš prazninu. Ne zato što je igra loša na kraju, nego zato što se završila.
Razumiješ li sada zašto je hype za Silksong toliki? Razumiješ li zašto ljudi godinama čekaju nastavak? Jer kad igraš Hollow Knight, shvaćaš da je Team Cherry sposoban napraviti nešto izvanredno — i želiš još. Silksong ima nemoguć zadatak ispred sebe, ali ako itko može isporučiti, to su ova tri čovjeka iz Australije.
Kupi Hollow Knight. Danas. Za manje od 15 eura dobivaš jednu od najboljih igara ikad napravljenih. To nije preporuka — to je zapovijed.
Slične igre
Ako ti se svidjela ova igra, preporučujemo:
Ocjena: 10/10
