Nitko to nije očekivao. Korejski studio uzima bajku za djecu o drvenom dječaku koji laže, presvlači je u krvavi Victorian steampunk i isporučuje soulslike koji tjera FromSoftware da se malo uznemiri. Lies of P nije bio pitanje — bio je iznenađenje godine 2023.
Priča
Krat je nekad bio grad budućnosti. Elegantne ulice Belle Époque arhitekture, plinski fenjernjaci, mehanizirani tramvaji — sve je funkcioniralo besprijekorno zahvaljujući legijama marljivih lutaka koje su obavljale svaki prljavi posao umjesto ljudi. A onda su lutke poludio. Bez upozorenja, bez razloga koji bi odmah bio jasan, Krat je postao klaonica: ulice prekrivene leševima, zdanja zaključana, a svaka lutka koja te uhvati ima samo jednu namjeru.
Ti si P — Pinokio. Nisi obična lutka; nisi programiran samo za poslušnost. Budna te je Geppetto, tvoj tvorac, putem misterioze poruke koja kaže samo jedno: nađi ga. Hodaš kroz Krat, susrećeš ostatke preživjelih, organiziraš se u luksuznom hotelu Krat koji postaje tvoja baza operacija, i polako otkravaš slojeve zavjere koja seže puno dublje od pukog kvara u programiranju.
Narativna okosnicu čini element koji je potpuno neočekivan u žanru: možeš lagati. Likovi te pitaju pitanja, nude informacije u zamjenu za istinu — i ti biješ između odgovora koji će te koštati ili onih koji otvaraju nova poglavlja. Laži imaju cijenu i nagradu; istina ponekad boli više od mača. Ova mehanika direktno utječe na krajnji ishod igre, na dostupnost pojedinih questova i na to kako te ključni likovi doživljavaju. Tri različita završetka osiguravaju da NG+ nije samo navika, nego i curiosity driven design.
Sporedni likovi su pažljivo konstruirani: nesretni operater telegrafske stanice koji prima poruke od mrtvih, tajnovita zvijezda cabareta koja skriva identitet iza maske, trader koji proda oružja s previše znanja o njima. Lies of P nema jednog od onih soulslike narativa koji je namjerno nerazumljiv — dapače, priča se može pratiti, ima jasan emocionalni luk, ali nagrađuje i one koji kopaju dublje kroz predmete i opise lore-a.
Gameplay
Lies of P je soulslike u najstriktnijoj definiciji — skupiš Ergo (lokalna valuta koja služi i kao XP), pogineš, ideš ga pokupiti, možeš opet pasti i izgubiti sve. Klasika. Ali ono gdje Round8 zaista blista je u tome koliko je pametno nadogradio temeljne mehanike žanra umjesto da ih je samo kopirao.
Weapon Assembly je zvijezda showа. Svako oružje u igri sastoji se od dvije komponente: oštrice i ručke. Oštrica određuje tip štete i specijalne efekte, ručka određuje moveset — animacije napada, timing, doseg. Možeš uzeti oštrice teškog čekića i montirati ih na ručku mačevima i dobiti nešto potpuno prilagođeno svom playstyleu. Broj kombinacija je ogroman, a eksperimentiranje ne samo da je moguće nego je i nagrađeno: neke kombinacije otvaraju buildove koji inače ne bi funkcionirali u standardnom soulslikeu. Grindanje materijala za upgrade ima smisla jer svaki weapon upgrade direktno utječe na tvoj build.
Legion Arm je Lies of P pandant Sekiro proteze — mehanička ruka s izmjenjivim modulima. Jedan modul baca neprijatelje u zrak elektrostatskim udarcem, drugi pali vatru, treći baca magnet koji vuče neprijatelje prema tebi i otvara prozor za napad. Legion Arm se dopunjuje specijalnim celulama koje se obnavljaju ubojstvima, pa nema razloga zaboraviti ga u borbi — on je centralni dio gameplay loopa, ne gadget.
Perfect Guard — pariranje u Lies of P je najzahtjevnija i najisplativija mehanika u igri. Timing je precizniji nego u Dark Soulsima, ali manje nemilosrdan nego u Sekiru. Uspješan perfect guard reže HP neprijateljevog oružja (da, njihova oružja se troše i lome!), a boss fightovi su gotovo nemogući bez savladavanja ove mehanike. Zvuk i vizualni feedback perfektnog parrya je jedan od najzadovoljavajućih u žanru — kratki metalički klik koji kaže “da, jesam, prošao sam”.
Specter sistem ti nudi AI suputnika kojeg možeš pozvati u zahtjevnim sekcijama. Specteri ne prelaze boss arene umjesto tebe — oni su namjerno slabi, ali pružaju dragocjenu distraktciju dok namještaš napad. Iskusni soulslike igrači ih neće koristiti iz ponosa; početnici će biti zahvalni što opcija postoji.
Boss fightovi su vrhunac iskustva. Svaki boss ima dvije faze s različitim setom napada, a mnogi imaju iznenađujuće čitljive ali precizno temprane attack patterne koji zahtijevaju pravu kombinaciju agresije i strpljenja. Nema iznenađujuće jeftinih hitova koji dolaze bez upozorenja — Lies of P je fair soulslike, možda i najfairiji u žanru, što ne znači da je lagan.
Grafika i zvuk
Lies of P izgleda fantastično za igru prvog pravog AA soulslike pokušaja korejskog studija. Unreal Engine 4 se ovdje nosi bolje nego u puno većim projektima: osvjetljenje je cinematski, arhitektura Krata je dosljedna i detaljno izvedena, a alternacija između elegantnih hotelskih hodnika i industrijskih postrojenja puna nagorenih lutaka stvara upravo onaj vizualni kontrast koji narativ zahtijeva.
Dizajn neprijatelja i bossova je posebno hvale vrijedan. Lutke koje su poludiole zadržavaju trag onoga što su nekad bile — možeš prepoznati negdašnjeg kuhara, negdašnjeg posluživača, negdašnjeg radnika — što im daje tu jezivu kvalitetu koja je najednom tužna i monstruozna istovremeno. Boss dizajn vuče iz kanonskog soulslike playbooka ali dodaje vlastitu morbidnu estetiku: mehanički organski hibridi, pokvarene gljive, elegantno obučene kreature čiji lice nema više ničeg ljudskog.
Soundtrack je iznajio pozornost od dana izlaska. Oh Jung Hoo i ostatak glazbenog tima stvorili su ambient koji savršeno prati napetost istraživanja — tihe, melankolične teme za hodanje kroz Krat, intenzivne orkestralne erupcije za boss fightove. Posebna pažnja na: svaki boss ima vlastiti leitmotiv koji ga karakterizira i pojačava dramski efekt svakog ponovnog pokušaja. Glasovna gluma u engleskoj lokalizaciji je profesionalna i emotivna — Geppetto posebno, čiji glas nosi težinu starosti i krivnje.
Performanse su stabilne na PS5 i current-gen Xboxu u 60 FPS modu, a na PC-u igra bez većih problema na hardware koji nije high-end. Rijetke bugove su patchevi rješavali brzo.
Souls-like u srcu Pinocchija
Razgovor o Lies of P ne može proći bez postavljanja pitanja: gdje se nalazi naspram FromSoftware kanona? Iskren odgovor: bliže nego ijedan drugi soulslike izvan Miyazakijevog studija.
Gdje drugi pokušaji pale — prestroga mehanika kopirana bez razumijevanja zašto funkcionira, neravnomjerni difficulty spike, loš level design koji kamuflira nedovoljno sadržaja — Lies of P shvaća fundamentalni princip: soulslike nagrađuje učenje. Svaka smrt je informacija. Svaki boss fight koji probaš dvanaesti put počinje izgledati kao zagonetka kojoj počinješ razumijevati rješenje.
Weapon Assembly sistem Round8 je napravio nešto što FromSoftware nikad nije — toliku razinu weapon customizationa u soulslikeu. Dark Souls ima infuzije, Elden Ring ima Ashes of War, ali mogućnost kombiniranja movesetova i oštrica na ovaj način genuino otvara prostor za kreativne buildove koji su otisak tvog stila igre.
Lore koji se iščitava iz opisa predmeta, pisama i fragmenata razgovora je narativan na način koji podsjeća na klasični Souls storytelling, ali bez FromSoftware hermetičnosti. Možeš shvatiti o čemu se radi bez wikia — ali wiki postoji i nagrađuje one koji idu dublje.
Jedina zamjerka: Lies of P je nešto kraći od prosječnog FromSoftware naslova, i endgame sadržaj (koji je naknadno dopunjen DLC-om Overture 2025. godine) inicijalno nije bio dovoljan za one koji žele istraživati dugo nakon Zaključka priče. To je svjesna odluka za igru prvog puta, ali znači da NG+ dolazi relativno brzo.
Za 40€ koji je tražio pri izlasku — a sada ga možeš naći i jeftinije — Lies of P je jedna od boljih vrijednosti u žanru. Nije na Game Passu ili PS+ Extri stalno, ali vrijedi punu cijenu bez razmišljanja.
Zaključak
Lies of P je dokaz da soulslike žanr nije rezerviran za jedan studio i jednog čarobnjaka po imenu Miyazaki. Round8 je shvatio što čini ovaj žanr posebnim — napetost, nagradu za učenje, atmosferu koja te proguta — i tome dodao vlastitu kreativnu viziju: prilagodljivo oružje, mehaničku ruku, moralnu dimenziju kroz laž i istinu, i Belle Époque steampunk estetiku koja je svježa i koherentna.
Nije savršena igra. Endgame inicijalno pati od premalo sadržaja, a ponegdje se osjeti da je ovo ipak prvi veliki naslov studija koji tek gradi samopouzdanje. Ali ono što uspijeva, uspijeva spektakularno. Svaki sat s Krat-om je intenzivan, atmosferičan i mehanički zadovoljavajuć na način koji nemaju igre dvostruko većih studija.
Ako voliš soulslikove ili želiš ući u žanr — ovo je savršena ulazna točka. Ako si veteran žanra — ovo je poštovanje, a ne kopija. Lies of P je zaslužio sve pohvale i ušao u tjesnoj trci za titulu najboljeg soulslikea koji nije napravio FromSoftware.
Ocjena: 9/10
