Postoje igre koje su tehnički impresivne. Postoje igre s ogromnim budžetima i stotinama developera. A onda postoji Undertale – igra koju je jednim dijelom napravio jedan čovjek, Toby Fox, uz minimalnu grafiku i pikseliziranu estetiku iz devedesetih – i koja ima više srca, originalnosti i intelektualne hrabrosti od devedeset posto AAA naslova koji izlaze svake godine. Kad je 2015. izašla, gaming svijet je ostao zapanjen.
Središnja ideja: ne moraš ubijati
U većini RPG-ova, borbeni sustav postoji da ubijaš neprijatelje i napreduj. Undertale pita: a što ako ne moraš? Možeš completed cijelu igru bez da ubiješ ijednog neprijatelja. Svaki monster ima vlastitu osobnost i metodu kojom ga možeš “spare-ati” – pomaziš Froggita, uvješeš se u ples s Muffetom, pišeš lošu šalu Papyrusu. Pacifistički put otvara sasvim drugačije iskustvo od onoga koji ubija sve, a genocidni put… genocidni put je nešto što ćeš odigrati jednom i nikad zaboraviti.
Toriel, Sans, Papyrus i Flowey
Likovi Undertale-a ne sliče ni na što što si vidio u gaming-u. Toriel je majčinska figura koja te štiti i brine, ali i koja ima vlastite duboke rane. Papyrus je opsesivno ambiciozan skeleton koji želi biti Royal Guard, naivan i iskren do te mjere da je istovremeno smiješan i dirljiv. Sans je lik koji izgleda kao najljupkiji liker u igri – dok ne otkriješ što se krije ispod te fasade. A Flowey… Flowey je lekcija o tome da gaming konvencije mogu biti korištene kao oružje.
Meta-humor i četvrti zid
Undertale rado razbija četvrti zid i to čini na načine koji su ponekad komični, ponekad nelagodni. Igra zna da je igra. Zna da spremaš, učitavaš, pokušavaš iznova. I taj dio tebe – tvoje navike kao igrača – postaje dio priče. Određeni likovi pamte stvari koje se “nisu trebale dogoditi”. Određene odluke prate te između partija. To nije gimmick – to je narativni alat koji Toby Fox koristi s preciznošću kirurga.
Soundtrack koji je sam po sebi remek-djelo
Toby Fox komponirao je cijeli soundtrack sam, i taj soundtrack je jedan od najprepoznatljivijih u gaming povijesti. Megalovania – tema Sans boss borbe – postala je viralni fenomen daleko izvan granica gaming zajednice. Ruins, Spider Dance, Hopes and Dreams – svaka tema savršeno odgovara trenutku u igri i karakteru s kojim je vezana. Slušaš ga i van igre i svaki put te vraća u specifičan trenutak.
Pikselna grafika kao svjesna odluka
Nekima estetika može biti prepreka – Undertale izgleda kao da je nastalo 1994. I to je sasvim namjerno. Jednostavnost grafike ostavlja prostor mašti i naglašava ono što igra želi reći kroz priču i mehaniku. Kad se dogodi vizualni detalj koji odstupa od tog stila, to je uvijek iz nekog razloga i uvijek udari tim jače.
Zaključak
Undertale je dokaz da budžet i grafička moć nisu preduvjeti za izvanredno gaming iskustvo. Puna je ideja, emocija i trikova koji te iznenade čak i kada si siguran da znaš što dolazi. Odigraj je bez spoilera ako ikako možeš.
Ocjena: 9/10
