Zamislite ovo: budiš se u igri, gledaš daleki planinski vrh i pitaš se možeš li doći tamo. U Breath of the Wild odgovor je uvijek: da. Možeš popeti na svaki planinski vrh, svaki zid, svako stablo koje vidiš. Nintendo je 2017. napravilo igru koja ti je od samog početka dala potpunu slobodu i rekla: Hyrule je tvoj, idi. Bez markera na minikarti koji te vode za ruku, bez fiksnog puta, bez ograničenja.
Fizika kao temelj svega
Breath of the Wild je izgrađen oko fizičkog sustava koji je prava igračka. Drvo gori. Metalni predmeti privlači munje za nevremena. Voda se zamrzava s Cryonis runama. Možeš podizati metalne objekte s Magnesisom i bacati ih na neprijatelje. Igrač koji istražuje te mehanike za tjedan dana znat će rješavati puzzle na načine koje dizajneri možda nikad nisu predvidjeli. I to je savršeno – igra te nagrađuje za kreativnost.
Planinom i dolinom bez loading screena
Hyrule u Breath of the Wild jedan je od najdetaljnije i najljepše dizajniranih otvorenih svjetova ikad. Svaki kutak mape skriva nešto – Korok sjeme iza kamena, Shrine u stjenovitoj dolini, napušteno selo s pričom. Nema loading screena između područja, možeš jahati Linka u svim smjerovima bez prekida. Prelazak od vrha planine Lanayru do obale Akkale pješice traje dvadesetak minuta i svaka minuta puta je vizualno impresivna.
Shrine sustav kao zamjena za dungeone
Breath of the Wild zamijenio je klasične Zelda dungeone s 120 Shrineova – malih, fokusiranih puzzle soba rasijanih po cijelom Hyruleu. Svaki Shrine je zasebni izazov koji traje pet do petnaest minuta i nagrađuje te Spirit Orbom za nadogradnju statistika. Neki su trivijalni, neki su mozgobolje koje ćeš rješavati dvadeset minuta. Čak i najlakši Shrine je ugodniji od sto sati bezbojnih zadataka u prosječnom open-worldu.
Kuhanje, oprema i opstanak
Link u ovoj igri treba jesti. Skupljaš gljive, meso, ribe i voće te ih kuhaš u loncima za hranu koja vraća životne bodove ili daje privremene bonuse. Oružja se lome i moras konstantno zamjenjivati. Hladne planine zahtijevaju toplu odjeću ili jelo koje grije. Ovaj sustav opstanka daje igri taktičku dubinu bez da postaje opterećujući – uvijek imaš što pojesti, a oružje lako nađeš.
Božanske zvijeri umjesto klasičnih dungeona
Četiri Divine Beast – džinovske mehaničke kreature koje kontroliraš iznutra – zamjenjuju klasične Zelda dungeone u glavnoj priči. Svaki Beast ima vlastitu temu i puzzle mehaniku. Nisu toliko dugački niti složeni kao dungeoni starih Zelda igara, ali su vizualno spektakularni i dovoljan su izazov za prosječnog igrača.
Zaključak
Breath of the Wild nije samo izvrsna Zelda igra – to je nova referentna točka za čitav žanr otvorenog svijeta. Sloboda kretanja, fizički sustav, dizajn istraživanja i odsutnost nepotrebnog hand-holdinga zajedno čine iskustvo koje je teško naći u ijednoj drugoj igri. Obavezan naslov za svakoga tko igra igre.
Ocjena: 10/10
