Pregled
Disco Elysium je igra koja ne bi trebala postojati. RPG bez borbe? Bez mačeva, bez čarolija, bez inventara punog oružja? Samo razgovor, razmišljanje i izbor? A opet, ovo je jedna od najvažnijih igara ikad napravljenih — djelo koje je potpuno redefiniralo što računalna igra uloga može biti i koliko daleko videoigre mogu ići kao narativni medij.
Razvijen od strane estonskog studija ZA/UM, Disco Elysium te stavlja u ulogu detektiva s amnezijom u fiktivnom gradu Revacholu — propalom industrijskom središtu punom političkih tenzija, korupcije, droge i sjećanja na revoluciju koja nikad nije uspjela. Tvoj zadatak je riješiti ubojstvo — obješeno tijelo iza motela — ali pravi izazov je otkriti tko si ti sam, što vjeruješ i kakav čovjek želiš biti.
S revolucionarnim sustavom od 24 vještine koje funkcioniraju kao aspekti tvoje osobnosti, pisanjem koje nadilazi bilo što viđeno u gaming industriji, i političkom dubinom koja se ne plaši nelagodnih tema, Disco Elysium je dokaz da videoigre mogu biti književnost. I to ne bilo kakva — nego ona najhrabrija vrsta.
Povijest razvoja
Priča o Disco Elysiumu počinje mnogo prije nego što je netko uopće razmišljao o videoigri. Robert Kurvitz, estonski pisac i vizionar, godinama je razvijao fikcionalni svijet Elysium — kompleksni sekundarni svijet s vlastitom poviješću, politikom, filozofijom i fizikom. Taj svijet prvotno je zamišljen za tabletop RPG i romane, uključujući neobjavljeni roman Sacred and Terrible Air koji dijeli postavke s igrom.
ZA/UM kolektiv formiran je u Tallinnu, Estonija, kao grupa umjetnika, pisaca i programera koji su dijelili Kurvitzovu viziju. Početni tim bio je izuzetno malen — manje od dvadeset ljudi — s minimalnim budžetom i ogromnim ambicijama. Razvoj igre trajao je otprilike četiri godine, financiran kombinacijom privatnih investicija, crowdfundinga i čiste tvrdoglavosti.
Jedna od ključnih odluka ranog razvoja bila je potpuno uklanjanje borbenog sustava. Originalni prototip je imao neku formu borbe, ali tim je shvatio da bi njihova vizija bila jača bez nje. Umjesto da trošiš vrijeme ubijajući neprijatelje, svaka sekunda u igri posvećena je razgovoru, istraživanju i unutarnjem dijalogu s vlastitim umom. Ta odluka bila je financijski rizična — izdavači i investitori nisu vjerovali da RPG bez borbe može uspjeti — ali ZA/UM je inzistirao.
Igra je izašla 15. listopada 2019. godine i odmah postala kritička senzacija. The Final Cut — besplatno proširenje objavljeno u ožujku 2021. godine — dodalo je potpunu glasovnu glumu za sve likove u igri (preko milijun riječi dijaloga), nove questove, nove političke vizije i dodatni sadržaj. Ova verzija stigla je i na konzole, proširivši doseg igre.
Nažalost, priča iza kulisa nije završila sretno. U 2022. godini, ključni kreativci — uključujući Kurvitza, vodećeg dizajnera Aleksandra Rostova i umjetničku direktoricu Olgu Shikhantsovu — otpušteni su iz ZA/UM-a pod kontroverznim okolnostima. Uslijedile su tužbe vezane za vlasništvo nad intelektualnim vlasništvom, što je bacilo sjenu na budućnost franšize. Nastavak igre, ako ikad nastane, neće imati iste kreativce iza sebe.
Gameplay
Disco Elysium izgleda kao klasični izometrički CRPG — pogled odozgo, klikanje za kretanje, razgovor s NPC-ima — ali tu sličnosti prestaju. Nema borbe. Nema XP-a za ubijanje čudovišta. Nema oklopa ni mačeva. Cijeli gameplay vrti se oko razgovora, promatranja, čitanja i donošenja odluka — i to je nevjerojatno uzbudljivo.
Srce sustava čini 24 vještine podijeljene u četiri kategorije: Intelekt (logika, enciklopedija, retorika, drama, konceptualizacija, vizualna kalkulacija), Psiha (volja, unutarnji imperij, sugestija, empatija, autoritarnost, esprit de corps), Fizika (izdržljivost, bolni prag, fizički instrument, elektrokemija, shivers, polusvijest) i Motorika (koordinacija ruka-oko, percepcija, reakcija, sitna motorika, interfacing, kompozura).
Ali ovo nisu obične RPG vještine. Svaka vještina je glas u tvojoj glavi — doslovno lik koji razgovara s tobom. Elektrokemija te nagovara da uzmeš drogu i alkohol. Drama te upozorava kada netko laže, ali i sama dramatizira situacije. Inland Empire ti šapće mistične vizije o gradu. Autoritarnost te gura da dominiraš razgovorima silom osobnosti. Ovisno o tome koje vještine su ti najjače, doživljavaš potpuno drugačiju igru — tvoj detektiv doslovno razmišlja drugačije.
Sustav Thought Cabinet dodatno produbljuje mehanike. Tijekom igre, tvoj um “internalizira” misli — filozofske, političke, osobne koncepte — koje modificiraju tvoje statistike i otvaraju nove opcije dijaloga. Možeš internalizirati komunizam, hobotništvo, tjelesno-kinetičku prirodu svemira, ili puku činjenicu da si loš policajac. Svaka misao zahtijeva vrijeme za “probavljanje” i donosi i prednosti i mane.
Kocke (skill checks) određuju uspjeh ili neuspjeh u ključnim trenucima. Bijele provjere mogu se ponoviti nakon povećanja relevantne vještine, ali crvene provjere — jednosmjerne su. Propadneš li, posljedice su trajne. Ovo stvara nervozu i neizvjesnost koja je jača od bilo koje boss borbe.
Istraživanje Revachola funkcionira kao detektivski posao. Ispituješ svjedoke, tražiš dokaze, čitaš između redova, suočavaš podozrivce s proturječnostima. Tvoj partner, Kim Kitsuragi — hladnokrvni, kompetentni poručnik — služi kao moralni kompas i glas razuma pored tvog nepredvidivog detektiva. Dinamika između tebe i Kima jedna je od najljepših u povijesti videoigara.
Priča
Budiš se u potpuno uništenoj hotelskoj sobi. Ne sjećaš se ničega — ni svog imena, ni svog posla, ni zašto si tu. U ogledalu vidiš opustošeno lice čovjeka koji je očito proveo nekoliko dana u alkoholnom i kemijskom rasulu epskih proporcija. Tvoje odijelo je na lusteru. Cipele su nestale. Nekakav gušter ti govori o tamnoj strani tvoje duše.
Polako saznajemo da si Harry Du Bois, detektiv Revacholske građanske milicije, poslan da istraži ubojstvo — tijelo obješeno o drvo iza Whirling-in-Rags motela u četvrti Martinaise. Ali istraga ubojstva brzo postaje sporedna priča u usporedbi s većom slikom — političkim tenzijama između sindikata, korporacija, moralistične vlade i skrivenih komunističkih ćelija koje prijete destabilizacijom cijelog distrikta.
Revachol je grad koji je sam po sebi lik — nekadašnje središte revolucije koja je ugušena pedeset godina prije početka igre, sada pod upravom strane koalicije “moralistički internazionale”. Svaki NPC, svaka ulica, svaka napuknuta fasada priča priču o izgubljenim idealima, neuspjelim revolucijama i ljudima koji se pokušavaju pronaći u svijetu koji ih je odbacio. Grad je brutalno realan unatoč tome što je potpuno izmišljen.
Priča te tjera da se suočiš s teškim pitanjima — ne samo “tko je ubojica?” nego “u što vjeruješ?”. Igra ti nudi četiri političke vizije — komunizam, ultraliberalizam, moralizam i fašizam — i nijednu ne tretira površno. Možeš biti iskreni komunist koji želi pomoći radnicima, cinični kapitalista koji vidi samo profit, ili — što je najpotresnije — potpuno izgubljeni čovjek koji traži bilo kakav smisao u besmislenom svijetu. Igra te neće suditi, ali će ti pokazati posljedice.
Bez spoilera — rasplet ubojstva je zadovoljavajući, ali pravi emocionalni vrhunac je osobniji. Disco Elysium na kraju nije priča o zločinu. To je priča o čovjeku koji se pokušava sastaviti od krhotina — i o tome može li itko zaista pobjeći od onoga što je bio.
Tehnički aspekti
Disco Elysium koristi Unity engine, ali vizualni stil je sve samo ne generičan. Cijeli svijet oslikan je u jedinstvenoj tehnici koja podsjeća na uljane slike — impresionistički pejzaži, ekspresionističke portretne karikature i surrealistički elementi koji se pojavljuju u vizijama i snovima. Umjetnička direktorica Olga Shikhantsova stvorila je vizualni identitet koji je trenutno prepoznatljiv i koji igru čini pravim umjetničkim djelom.
The Final Cut dodao je potpunu glasovnu glumu za sve likove u igri — govorimo o preko milijun riječi dijaloga. Kvaliteta glume je izvanredna. Svaki lik ima distinktivan glas i osobnost, od prepredenog sindikalnog vođe Everarta Clairea do tragičnog Measurehead-a. Ali posebno impresivni su glasovi vještina u tvojoj glavi — svaka od 24 vještina ima vlastitog glasovnog glumca koji joj daje jedinstvenu osobnost.
Soundtrack je djelo britanskog benda British Sea Power (sada Sea Power) i savršeno upotpunjuje atmosferu igre. Od melankoličnih akustičnih gitara dok hodaš pustim ulicama do intenzivnih elektroničkih ritmova tijekom dramatičnih otkrića, glazba je neodvojivi dio iskustva. Pojedinačne pjesme poput “Instrument of Surrender” i “Dum de dum Precinct” postale su kultne među fanovima.
Na tehničkoj strani, igra je relativno nenametljiva prema hardveru — Unity engine ne zahtijeva snažan sustav, i Disco Elysium radi pristojno na gotovo svemu. Konzolne verzije (PS5, Xbox Series X/S, Switch) imale su inicijalne probleme s bugovima i performansama, posebno Switch verzija, ali su patchevi uglavnom riješili najgore probleme.
Loading vremena su kratka, korisničko sučelje je intuitivno, a sustav automatskog spremanja radi pouzdano. Jedina tehnička zamjerka jest povremena sporost u učitavanju novih zona na starijim sustavima.
Kritički prijem
Disco Elysium dočekan je s praktički jednoglasnim kritičkim oduševljenjem. Na Metacriticu je ostvario prosječnu ocjenu od 91/100 za PC verziju, dok je The Final Cut ostvario 89/100 na konzolama. Gotovo svaka kritika pohvalila je kvalitetu pisanja, jedinstvenost sustava vještina i hrabrost dizajnerskih odluka.
Na The Game Awards 2019., igra je osvojila četiri nagrade — Best Role Playing Game, Best Narrative, Best Independent Game i Fresh Indie Game — dominacija koja je bila bez presedana za mali estonski studio. BAFTA Games Awards 2020. dodijeli su joj nagrade za narativ i glazbu.
Kritičari su posebno isticali kvalitetu pisanja, često ga uspoređujući s velikim djelima literature — Dostojevski, Pynchon, Chandler. I to nisu bile prazne usporedbe. Disco Elysium je igra čije je pisanje dosljedno briljantno kroz stotine tisuća riječi, s humorom koji je oštar ali nikad zlonamjeran, i emocionalnom dubinom koja te pogađa u najmanje očekivanim trenucima.
Komercijalni uspjeh bio je solidan za indie naslov — igra je prodana u više od dva milijuna kopija do kraja 2021. godine. Nije to Diablo-razina prodaje, ali za eksperimentalni RPG bez borbe od nepoznatog studija, to je izvanredan rezultat. Igra je inspirirala čitavu generaciju indie razvojnih programera i dokazala da postoji publika za hrabre, nekonvencionalne igre uloga.
Na hrvatskom tržištu dostupna je putem Steama po cijeni od 39,99 EUR za The Final Cut verziju, te na PlayStation Storeu i Nintendo eShop-u. Nema hrvatske lokalizacije, ali pisanje je na toliko visokoj razini da predstavlja i priliku za unaprjeđenje engleskog vokabulara.
