Link je protagonist The Legend of Zelda serijala i jedan od najprepoznatljivijih likova u cijeloj povijesti videoigara. Ali evo zanimljive stvari — Link nije jedan lik. On je koncept, vječno reinkarnirajući heroj hrabrosti koji se rađa iznova svaki put kada je kraljevstvo Hyrule u opasnosti. Svaka igra (uz neke iznimke poput direktnih nastavaka) prikazuje drugu inkarnaciju Linka, u drugom vremenu, s drugačijim okolnostima — ali uvijek s istom unutarnjom snagom i nepopustljivom hrabrošću.

Stvorio ga je Shigeru Miyamoto, legendarni Nintendo dizajner, za originalni The Legend of Zelda 1986. godine. Miyamoto je Linka zamislio kao “poveznicu” (eng. link) između igrača i igre — otud i ime. Namjera je od početka bila da Link bude avatar, prazan protagonist u kojeg igrač može projicirati sebe. Zato Link ne govori — nikada, ni u jednoj igri. Nema glasovnih linija, nema monologa, nema naracije. Samo ga drugi likovi oslovljavaju, a on odgovara gestama, izrazima lica i — naravno — legendarna uzvicima “Hyaa!” i “Hah!” tijekom borbe.

Tu tišinu ne treba shvatiti kao nedostatak karakterizacije. Naprotiv — Link komunicira kroz akcije. Ustaje svaki put kad padne, nikad ne odustaje, štiti slabe i bori se za ljude koje voli. Njegova šutnja nije slabost, nego dizajnerska odluka koja mu je, paradoksalno, dala jači identitet nego što bi ga imao s tisućama dijaloga.

Osobnost i motivacija

Linkova osobnost varira između inkarnacija, ali postoje konstante koje definiraju tko je on. Prije svega — hrabrost. U Zelda mitologiji, Link je nositelj Triforca hrabrosti (Triforce of Courage), jednog od tri božanska fragmenta moći. To nije samo narativni detalj — to je temelj svega što Link radi. On nije najjači, najmudriji ni najmoćniji. On je najhrabriji.

U Breath of the Wild i Tears of the Kingdom — možda najdefiniranijim verzijama Linka — upoznajemo mladića koji se budi nakon stogodišnjeg sna bez sjećanja. Doslovno ne zna tko je. Ali čim vidi da je svijet u opasnosti, kreće u akciju. Nema oklijevanja, nema pitanja “zašto ja?” — samo tiha odlučnost da se učini ono što je ispravno.

Linkova motivacija gotovo uvijek uključuje zaštitu princeze Zelde, ali to nije generic “spasi princezu” priča. Zelda i Link imaju kompleksan odnos koji se mijenja iz igre u igru — ponekad su djetinjski prijatelji, ponekad ratni suborci, ponekad se tek upoznaju. U Skyward Sword njihov odnos je možda najosobniji — školski prijatelji koji dijele duboku emocionalnu vezu bez ikakve romantične klišejizacije. U Breath of the Wild Zelda u svojim dnevničkim zapisima otkriva da joj je Link u početku bio nelagodan jer nikada ne govori — ali s vremenom shvaća da je ta tišina zapravo oblik snage.

Uloga u igri i narativni arc

Klasična era

U ranijim Zelda igrama Link je bio relativno jednostavan junak — dječak u zelenoj tunici koji spašava Hyrule. Ali čak i tada, igre poput Ocarina of Time (1998.) davale su mu dubinu: Link prolazi doslovno kroz vrijeme, od djeteta do odraslog čovjeka, i taj prijelaz ostavlja vidljive emocionalne tragove na svijet oko njega. Majora’s Mask (2000.) ide još dalje — Link je usamljeno dijete u tuđem svijetu, suočen s apokalipsom i okružen likovima koji se nose s gubitkom, tugom i strahom.

Wind Waker i Twilight Princess

Wind Waker (2002.) prikazuje jednog od najsimpatičnijih Linkova — dječak s otoka koji kreće u avanturu da spasi sestru, s ekspresivnim crtanim stilom koji mu daje više osobnosti nego što bi očekivao. Nasuprot tome, Twilight Princess (2006.) nudi tamniju verziju Linka — farmera koji se transformira u vuka i suočava se s kraljevstvom sjene.

Open World revolucija

Breath of the Wild (2017.) potpuno je redefinirao i Linka i cijeli Zelda serijal. Ovaj Link budi se gol i amnezičan u uništenom svijetu i mora — doslovno od nule — izgraditi svoju snagu. Nema linearne progresije, nemaš Master Sword od početka, možeš ići bilo kuda. Sloboda koju igrač ima savršeno se preklapa s Linkovom situacijom: oboje ste bačeni u nepoznato i morate sami naći put.

Tears of the Kingdom (2023.) nastavlja tu priču i daje Linku nove moći — Ultrahand, Fuse, Recall, Ascend — koje su toliko kreativne da su igrači izgradili letjelice, tenkove i katapulte. Link ovdje nije samo ratnik; on je izumitelj, istraživač i, da, i dalje tihi heroj koji nikada ne odustaje.

Ikonska oprema

Linkova oprema je toliko prepoznatljiva da je postala dio gaming kulture:

  • Master Sword — legendarni sveti mač, ključ za poraz zla, vezan za dušu heroja. U Breath of the Wild Master Sword se može pronaći u izgubljenoj šumi, ali za to trebaš dovoljno srca — detalj koji savršeno odražava ideju da samo pravi heroj može nositi sveti mač
  • Hylian Shield — najotporniji štit u Hyruleu, tradicionalno sakriven u najtežim dijelovima igre
  • Zelena tunika — klasični izgled koji je prisutan od prvog naslova, iako je Breath of the Wild zamijenio zelenu za plavu Championovu tuniku. Tears of the Kingdom vratio je zelene elemente s novim dizajnom
  • Fairy Bow, Hookshot, Boomerang — razna ikonska oružja i alati koji se pojavljuju u različitim igrama, svaki donoseći nove gameplay mogućnosti

Miyamotova filozofija dizajna

Shigeru Miyamoto uvijek je govorio da je Link zamišljen kao “prazan list papira” na koji igrač projicira sebe. To je razlog zašto Link ne govori — Miyamoto smatra da bi davanjem glasovnih linija protagonistu igra “ukrala” igraču osjećaj da je on taj koji prolazi avanturu. Ta filozofija je kontroverzna — neki igrači žele artikuliranog protagonista — ali rezultati govore sami za sebe: Link je jedan od najvoljenijih likova u povijesti igara upravo zato što je svačiji.

Nintendo je tu filozofiju primijenio i na Linkovo ime: u svakoj igri možeš Linku dati bilo koje ime, pa NPC-jevi koriste to ime u dijalozima. Iako većina igrača ostavi default “Link”, sama mogućnost personalizacije pojačava osjećaj da je ovo tvoja avantura.

Zanimljivosti

  • Link je tradicionalno ljevak — bio je ljevoruk u gotovo svim igrama do Breath of the Wild, kada je prebačen na desnoruku animaciju zbog Joy-Con kontrola na Switchu
  • Shigeru Miyamoto izjavio je da je Linka dizajnirao s “dugim, šiljatim ušima poput vilenjaka” jer je želio da bude vizualno distinktivan i ne-ljudski dovoljno da djeluje kao mitsko biće
  • Link nikada ne govori u igrama, ali u manga adaptacijama ima pune dijaloge — i zanimljivo, njegove linije su začuđujuće normalne i opuštene
  • Originalno Linkovo ime trebalo je biti “Chris”, ali Miyamoto je odlučio da “Link” bolje odražava ideju veze između igrača i lika
  • U Super Smash Bros. serijalu Link je jedan od originalnih 12 boraca i pojavljuje se u svakom nastavku — s raznim verzijama (Adult Link, Young Link, Toon Link)
  • Breath of the Wild je prvi Zelda naslov u kojem Link može nositi bilo koju odjeću — uključujući žensku Gerudo odjeću, što je postalo jedan od najvoljnijih memeova u gaming zajednici

Povezani članci