Pregled
Metroid je serijal koji je doslovno izumio polovicu jednog od najpopularnijih gaming žanrova — “Metroidvania” nosi njegovo ime s razlogom. Ali Metroid je uvijek bio više od mehanike: on je atmosfera. Izolacija. Osjećaj da si sam u neprijateljskom svemiru, s jednim oklopom i determinacijom da prežive. Nijedan drugi Nintendo serijal ne igra na iste emocije, i upravo ta jedinstvenost čini Metroid posebnim.
Serijal je nastao 1986. iz vizije Gunpeija Yokoija (kreatora Game Boya) i Yoshia Sakamota u Nintendu. Inspiriran Alienom Ridleyja Scotta i nelinearnim dizajnom originalnog Zelda, Metroid je spojio izolacijski horor s platformerskim istraživanjem. A onda je na kraju igre došlo otkriće — protagonist Samus Aran, galaktički lovac na glave u power oklop… je žena. U 1986., to je bio tektonski potres. Samus je postala prva značajna ženska protagonistica u gaming povijesti.
Metroid nikad nije bio Nintendov najprodavaniji serijal — daleko od toga. Mario i Zelda uvijek su dominirali prodajnim ljestvicama. Ali Metroid ima nešto što malo koji serijal posjeduje: apsolutni autoritet u svom žanru. Super Metroid iz 1994. i danas se smatra jednom od najboljih 2D igara ikad napravljenih. Metroid Prime iz 2002. dokazao je da se formula može prevesti u 3D bez gubitka duše. I Metroid Dread iz 2021. pokazao je da serijal — i žanr koji je stvorio — i dalje može oduševiti.
Kronologija igara
Ključne mehanike
Metroid je definirao žanr koji nosi njegovo ime — Metroidvania — i njegove ključne dizajnerske principe ostaju relevantni četiri desetljeća nakon nastanka.
Ability-gated progression je srce Metroid dizajna. Vidiš prolaz koji ne možeš doseći. Pronađeš Space Jump — sada možeš. Vidiš vrata koja ne možeš otvoriti. Pronađeš Super Missile — sada možeš. Cijela mapa je jedna velika zagonetka gdje svaki novi power-up otvara prethodno nedostupne putove. Taj osjećaj “a-ha, SADA se mogu vratiti tamo!” je čisti dopamin koji nikad ne dosadi. Hollow Knight, Ori, Axiom Verge — svi koriste istu filozofiju jer funkcionira savršeno.
Nelinearno istraživanje daje Metroidu slobodu unutar strukture. Mapa nije potpuno otvorena — dizajneri te subtilno vode u pravom smjeru — ali uvijek imaš opcije. Možeš istražiti istočni sektor prvo ili zapadni. Možeš pokupiti opcionalne power-upe ili ih preskočiti. I za speedrunnere, postoji sequence breaking — pronalaženje prečaca koji ti omogućuju da zaobiđeš namijenjeni redoslijed, ponekad koristeći trikove koje dizajneri vjerojatno nisu predvidjeli (ili jesu — s Metroidom nikad ne znaš).
Power Suit upgradei daju Samus progresivno veću moć i pokretljivost. Morph Ball (pretvori se u kuglu za prolaz kroz uske prostore), Screw Attack (uništi neprijatelje rotacijom u zraku), Space Jump (beskonačni skok), Grapple Beam (zakači se za točke), Speed Booster (probij zidove trčeći), Wave Beam, Ice Beam, Plasma Beam — svaki upgrade ne samo da otvara nove putove, nego fundamentalno mijenja kako se krećeš kroz svijet. Krajem igre, Samus je walking arsenal koji leti kroz prostore koji su na početku izgledali nemoguće.
Atmosfera izolacije — Metroid je rijedak Nintendo serijal koji se oslanja na osjećaj usamljenosti i opasnosti. Nema NPC-ova koji čavrljaju, nema party membera, nema comic reliefera. Ti si sam u neprijateljskom prostoru — svaki zvuk, svaka sjena, svako neistraženo područje nosi potencijalnu prijetnju. Super Metroid to radi savršeno s minimalnom glazbom i ambijentom. Prime to postiže kroz scan logove koji otkrivaju tragedije koje su se dogodile prije tvog dolaska. Dread to pojačava s EMMI robotima od kojih ne možeš pobjeći.
Kulturni utjecaj
Metroid možda nikad nije bio Nintendov najprodavaniji serijal, ali njegov utjecaj na gaming industriju je neproporcionalno velik u odnosu na prodajne brojke.
Ko-kreator Metroidvania žanra — zajedno s Castlevaniom: Symphony of the Night, Metroid je definirao čitav žanr koji danas dominira indie scenom. Hollow Knight, Ori and the Blind Forest, Axiom Verge, Dead Cells, Blasphemous, Guacamelee — svi ovi naslovi postoje jer su Super Metroid i Symphony of the Night dokazali da je formula briljantna. Termin “Metroidvania” je u gaming rječniku toliko ukorijenjen da ga koriste čak i ljudi koji nikad nisu igrali ni Metroid ni Castlevaniju.
Samus Aran kao pionirka — u doba kada su protagonisti igara bili gotovo isključivo muški (i kad su žene u igrama uglavnom bile princeze za spašavanje), Samus je bila galaktički lovac na glave u power oklop. Reveal na kraju originalnog Metroida da je taj “tough guy” zapravo žena bio je revolucionaran za 1986. Samus je otvorila vrata za Laru Croft, Aloy, FemShep i svaku drugu žensku protagonisticu koja je uslijedila.
Retro Studios i Prime trilogija — priča o tome kako je nepoznati američki studio iz Austina, Teksasa, dobio šansu od Nintenda da napravi first-person Metroid — i isporučio jednu od najboljih igara svih vremena — ostaje jedna od najinspirativnijih u industriji. Retro Studios je dokazao da inovacija može doći iz neočekivanih mjesta i da poštovanje prema izvornom materijalu, kombinirano s hrabrim dizajnerskim odlukama, donosi rezultate.
Metroid Dread revival — nakon godina zanemarivanja (između 2010. Other M i 2017. Samus Returns, Metroid je bio praktički nepostojeći), Dread je prodao preko 3 milijuna primjeraka i dokazao Nintendu da Metroid ima komercijalnu budućnost. Za serijal koji je dugo bio “kritički hvaljen, komercijalno razočaravajuć,” Dread je bio prekretnica.
Metroid ostaje Nintendov najhardcore serijal — ne najdostupniji, ne najslađi, ali možda najpoštovaniji među dizajnerima i hardcore gamerima. S Prime 4 na horizontu, serijal ulazi u novu eru s više povjerenja nego ikad. Samus je preživjela desetljeća zanemarivanja, X Parazite, Metroids, Space Pirate i Ridleyja — malo tko sumnja da može preživjeti bilo što.
